Tvrtke ne smiju zanemarivati poslovnu edukaciju

Praksa u mnogim hrvatskim kompanijama pokazuje kako poslovna edukacija na ljestvici prioriteta zauzima jedno od zadnjih mjesta.

poslovna_zenaMnoge hrvatske tvrtke načelno su svjesne važnosti poslovne edukacije za opstanak u burnim i nesigurnim tržišnim vodama poslovne današnjice. Međutim, praksa u mnogima od njih pokazuje kako poslovna edukacija na ljestvici prioriteta zauzima jedno od zadnjih mjesta. Male tvrtke i obrtnici zaokupirani su problemima naplate, prevelikim državnim nametima, blokiranim računima i, općenito, preživljavanjem na tržištu. U borbi za goli opstanak poslovna edukacija za njih nalik je na preskupu i nebitnu ezoteričnu i mističnu filozofsku doktrinu koja se propovijeda u visokim akademskim kuloarima. S druge strane male tvrtke i obrtnici, kada se odluče za edukaciju, znaju točno što žele učiti i koja su im znanja bitna. Vlasnici takvih poduzeća svojim će zaposlenicima, ali i sebi pružiti bitna specijalistička znanja kako bi bili ukorak s modernim trendovima u njihovoj djelatnosti.

Velika i srednja poduzeća

Sistematsko i kontinuirano ulaganje u poslovnu edukaciju u Hrvatskoj se vezuje uglavnom za velika i srednje velika poduzeća. Neka od njih možemo slobodno nazvati i šampionima organizacijskog učenja jer su u edukacijskim trendovima već petnaestak godina uza sami bok zapada. Mnoge od njih stvorile su prave male interne akademije u kojima polaznicima pružaju višedisciplinarna znanja od financija, prodaje, ali i nekih "soft" vještina kao što su motivacija zaposlenika i vještine vođenja ljudi. Njihovi zaposlenici su isto tako česti polaznici eksternih MBA programa, a vrlo često su spremni dovesti i strane predavače kako bi išli ukorak s novim specijalističkim spoznajama. Problemi s kojima se susreću te kompanije, osobito njihovi menadžeri ljudskih resursa, nedostatak su spoznaje srednjeg i visokog menadžmenta o tome koja je edukacija bitna za njihove sektore. Ljudski resursi vrlo često muku muče s godišnjim planovima edukacije kadrova, polupraznim i nedorečnim tablicama koje im nakon mjeseci čekanja vraćaju direktora pojedinih sektora. Zato su vrlo često prisiljeni sami kreirati specijalističke edukacije, napraviti detaljne programe i ponuditi ih kao takve pojedinim direktorima sektora. Drugi problem s kojim se suočavaju velike kompanije je i vrlo česta rotacija zaposlenika, osobito nižeg i srednjeg menadžmenta. Ulagati u zaposlenika koji će u prosjeku nakon tri godine prijeći u neku drugu tvrtku doista je jalov posao. Mnogi zaposlenici zato i ne žele edukaciju jer ona vrlo često sa sobom nosi ugovornu obvezu ostajanja u tvrtki.

Neke zaposlenike čak ni mogućnost naknadnog plaćanja odslušanih seminara i treninga neće spriječiti u namjeri da napuste tvrtku. Menadžeri ljudskih resursa vrlo su često u dilemi treba li stvarati zvijezde menadžere ili zvijezde edukacijskih programa. Ako se uzme u obzir da je potreba dugoročnog planiranja karijere sve više važna potreba mnogih velikih tvrtki, uz dobru plaću kvalitetna individualna edukacija postaje dodatna motivacijska poluga za stvaranje dobroga radnog mjesta. Unatrag desetak godina svijest o potrebi dodatnog učenja postala je osobito bitna za mlađe i srednje naraštaje. Mnogi od njih posegnut će za dodatnom edukacijom koju nude različite poslovne škole, kroz verificirane programe, ali i pojedinačne seminare i treninge.

Najveća je potražnja za specijalističkim znanjima, npr. edukacija za menadžera ljudskih resursa, menadžera u odnosima s javnošću, prodajne i financijske vještine, raznorazna posredništva u prodaji, dodatni tečajevi stranih jezika, osnovnih i naprednih računalnih vještina.

Međutim, i MBA programi postali su vrlo tražen dio hrvatske poslovne svakodnevice. One "ezoteričnije" edukacije, kao što su vještine vođenja ljudi, emocionalna inteligencija, motivacija, ali i osobni razvoj traže svoju publiku i mnoge edukacijske kuće za sada su prisiljene inkorporirati takve sadržaje u sklop svojih specijalističkih edukacija.

Poplava obrazovnih ustanova

Takve edukacije nisu jeftine. Mnogi Hrvati spremni su sami financirati svoje školovanje, a mnoge od njih šalju tvrtke, za koje je takav način edukacije troškovno efikasniji od organiziranja tzv. in-house seminara u samoj tvrtki. Potražnja za edukacijom izazvala je pravu poplavu edukacijskih kuća koje nude svoje programe na tržištu. Strani i domaći predavači, poznati i manje poznati, traže svoje mjesto pod hrvatskim edukacijskim suncem. Hrvatska je zemlja koja se može pohvaliti da i glede eksternih edukacija slijedi vrhunske zapadnjačke trendove. Međutim, iako je konkurencija izuzetno bitna kako bi se profilirala kvaliteta, ali i izbjegao edukacijski monopol, mnogi polaznici često su se susreli s time da za svoj novac nisu dobili ono što im je potrebno. Ono što se može čuti u neformalnim razgovorima, ali i pročitati na poslovnim forumima jest da su predavači nestručni, govore preopćenite stvari ili one koje uopće nisu bitne za hrvatske prilike. Neki predavači još imaju "ex-catedra" sveučilišni pristup znanju, premalo se bazirajući na individualnom radu s polaznicima kroz radionice i vježbanje primjera iz prakse. Nedostaje i kvalitetna literatura. Neki polaznici verificiranih programa skripte su dobivali nekoliko dana prije ispita, a i žalili su se na ispitivački kadar koji nije bio iz njihove branše. Korišteni primjeri iz prakse vrlo često su prevedeni iz časopisa kao što su Harvard Business Review, ili nekoga drugog stranog časopisa i teško su provedivi u hrvatskom poslovnom realitetu. Polaznici se znaju žaliti i na bahatost predavača koji "smatraju da su popili sve znanje svijeta". Neki od polaznika seminara na koji ih redovno šalju njihove tvrtke počeli su doživljavati poslovnu edukaciju samo kao dobar način upoznavanja svojih kolega iz drugih tvrtki, što bi trebao biti signal za uzbunu u mnogim edukacijskim kućama.

Ratka Jurković, autorica je direktorica Svan Consultinga